Otkriće dušika pripisuje se škotskom kemičaru Danielu Rutherfordu 1772.g., iako su ga gotovo istodobno otkrili W. Scheele, H. Cavendisch i J. Priestley. Rutherford je u određenom volumenu uklonio kisik iz zraka gorenjem svijeće i tako dobio dušik. Lavoisier je 1772. utvrdio da tako dobiveni plin ne podržava ni gorenje ni disanje i nazvao ga je azote, prema grčkom azotikos, što znači beživotan